"S trčanjem me upoznala moja prijateljica Željka, i tako je prije 14 godina trčanje postalo dio mog života. Moram priznati da sam, kao mlada majka, doslovno trčala iz kuće, ponekad bih trenirala u 5 ujutro prije svojih obveza, ili navečer kad bi dijete već spavalo. To je bilo moje vrijeme, kad bih mogla razbistriti glavu i neka vrsta osobne askeze.

Na početku sam više hodala nego trčala, ali ubrzo sam mogla istrčati krug od 5 km. Željkina sestra Lilijana složila nam je plan priprema za polumaraton u Beču, te uložila u mene samopouzdanje da mogu to istrčati. Tako Željka, moja sestra Marina i ja na kraju istrčale nekoliko polumaratona, što nam je uvijek izvor uspomena.

Nisam klasična trkačica. Često kažu da trčanjem pomičeš svoje granice, tako da ostvariš najbolji rezultat. Za mene je trčanje način prihvaćanja sebe i prilika da se naučim biti blaža prema sebi.

Prije tri godine priključila sam se školi trčanja AK Agram. Kao dijete imala sam ispričnicu za tjelesni, pa je za mene ovo iskustvo usporedivo s pripremama za olimpijadu.

Trčati u grupi potpuno je drugačije iskustvo. Nema slušalica. Odradiš trening zajedno, kad bi sam vjerojatno odustao. Nikad nitko iz grupe nije rekao da mu je žao što je došao na trening. Zanimljivo je promatrati dinamiku i vidjeti kako drugi pristupaju trčanju.

Otkrila sam da treninzi mogu biti svojevrsna terapija, te definitivno su mi velika mentalna podrška. Ne mogu reći da sam postala disciplinirana trkačica, ali svakako sam poboljšala svoje vrijeme pod vodstvom naše naj-trenerice Ivone.

Iako trčanje je individualni sport, Ivona je uložila toliko truda i entuzijazma da stvori pravi timski duh i prijateljstva. Svaki od nas došao je s vlastitim ciljevima i željama, od početnika do iskusnih trkača i trkačica. Naša trenerica Ivona ima izuzetan osjećaj za to koliko svaka osoba može odraditi na treningu, u uspijeva baš svakome poboljšati kondiciju, motivirati i usmjeriti."