BUJAN uoči svog 2. Svjetskog juniorskog prvenstva i novog preponaškog nastupa: "Sretna sam i uzbuđena"

Za razliku od Lime i Perua (60 preponašica), ovdje je prijavljeno još više trkačica iz različitih država, njih 69 iz 41 različite države.

Njezin nastup pratimo tijekom trećeg dana natjecanja (7.8., petak) u šestoj kvalifikacijskoj skupini od 20:10h po našem vremenu (11:10h lokalnom), a potencijalno će to biti i nastupi u slučaju nastupa reprezentativne štafete na 4x100m koja je predviđena za četvrti dan (8.8., subota) od 20:55h po našem odnosno 11:55h po tamošnjem vremenu.

Stjecajem okolnosti, nekako ispada da se Jana više specijalizirala za Svjetska nego Europska prvenstva s obzirom na to da prošle godine tu iz objektivnog razloga nije konkurirala, a sada je situacija bitno drugačija:

"Sretna sam i uzbuđena što sam na Svjetskom prvenstvu u Oregonu, posebice nakon prošle godine i prve ozbiljnije ozljede zbog koje sam mislila da će povratak biti puno teži, a i duži."

Po pitanju ove sezone svakako ima više razloga za zadovoljstvo, počevši od naslova juniorske prvakinje (i to ne samo na preponama već i na troskoku) s vremenom 14.02:

"Generalno sam jako zadovoljna, uspjela sam istrčati osobni rekord i ostvariti normu, a to mi je bio i glavni cilj. Naravno, uvijek ima detalja koji se mogu popraviti i vjerujem kako imam još puno prostora za napredak."

Što se samog nastupa ovdje tiče:

"Glavni cilj mi je istrčati 'čistu' utrku od početka do kraja sa što manje tehničkih grešaka. Vremenski bih voljela trčati ispod 14 sekundi, a ako 'složim' sve elemente kako treba, vjerujem da je to ostvarivo. Plasmanom se ne opterećujem, želim dati svoj trenutačni maksimum pa koliko vrijedi, vrijedi."

Bude li nastup poprimio množinu s utrkom u štafeti, tu je tek sve jasnije:

"Izuzetno se veselim nastupu u štafeti! Iako je atletika individualan sport, atmosfera ekipe u štafeti uvijek mi daje dodatni motiv."

Sjeća se i svog prvog Svjetskog prvenstva:

"Nastup u Limi mi je prije dvije godine bio veliko iskustvo, ali priznajem, tada me malo i 'pojela' trema. Baš radi toga mislim kako će mi u Oregonu biti lakše, znam što me čeka i kako se nositi s pritiskom jednog velikog natjecanja."

Za kraj će još nadodati:

"Veliko hvala mom treneru, obitelji i bliskim prijateljima, bez njihove podrške i vjere u mene ništa od ovoga ne bi bilo moguće."

Veliko hvala Jani što je ustrajna i nije odustala kad je bilo teško (poput ranije spomenute prošle godine), a sada je tu nagrada u vidu nastupa na jednom ne samo velikom natjecanju nego i kultnoj lokaciji na koju ne dolazi svatko. Samo hrabro!